Tvrđava Barone

Na brdu Vidakuša, 80 metara nad gradom, još u davnoj 1646. godini smjestila se tvrđava Barone. S trima ostalima šibenskim tvrđavama čini jedinstven obrambeni sustav grada Šibenika koji je stoljećima odolijevao neprijateljima grada, a danas predstavlja iznimnu spomeničku vrijednost prepoznatu diljem Europe.

Prije njezine gradnje grad Šibenik, tada posjed Venecije, su od napada neprijatelja štitile gradske zidine i tvrđava sv. Mihovila. Ti obrambeni objekti su bili obnavljani samo periodično i nalazili su se u lošem stanju, a ujedno su niži od okolnih brda i zbog toga ranjivi na topovsku paljbu. Niz mletačkih upravitelja i službenika, te poslanstva Šibenčana, su kroz 16. i 17. stoljeće u svojim izvještajima naglašavali loš obrambeni položaj Šibenika i potrebu izgradnje novih tvrđava. Sve te preporuke bile su odbacivane od mletačke vlade zbog nedostatka sredstava.

Nove okolnosti stigle su izbijanjem rata između Venecije i Osmanskog Carstva 1645. godine, poznatog kao Kandijski rat. Osmanska vojska se u proljeće 1646. počela skupljati u Bosni i dalmatinskom zaleđu. Nakon prvih uspjeha osmanske vojske, na novi zahtjev Šibenčana da ih Venecija zaštiti, ratno vijeće im još jednom odbija dati pristanak, ali im ne zabranjuje gradnju. Na tu prešutnu dozvolu, 1. kolovoza 1646., kreće gradnja obje tvrđave, uz sudjelovanje i na trošak svih građana. Već nakon manje od dva mjeseca (58 dana) Šibenik je bio spreman za obranu od manjeg osmanskog napada 7-13. listopada.

Izvor nam donosi: „Barun Degenfeld je preuzeo dužnost da brani položaj sv. Vid, gdje je bio započeo, ali nije dovršio, gradnju tvrđave, poslije nazvanu Barone.“

Obje tvrđave su preko zime dovršene i pojačane, te su spremne dočekale iduću sezonu ratovanja. Bosanski paša Tekijeli je pod Šibenik u drugoj polovici kolovoza doveo 25-30 tisuća vojnika, te dvadesetak topova, koji su počeli napad na Šibenik 24. ili 25. kolovoza. Zapovjednik obrane Šibenika bio je već spomenuti barun von Degenfeld. Glavnina napada bila je usmjerena na obližnju tvrđavu sv. Ivana, dok je sporedni napad ciljao tvrđavu Barone, preko brda Oglavno sjeveroistočno od nje. Konačni napad, najstrašniji u šibenskoj povijesti, je odbijen, te se osmanska vojska povukla 16. rujna uz velike gubitke.

Tvrđava Barone je, iako žurno građena, napravljena po standardima onog doba, u obliku nepravilne zvijezde. Neprijateljskim topovima se odolijevalo bastionima ojačanima zemljanim nanosima. Najzaštićeniji su sjeverni dijelovi, gdje su izgrađena dva polubastiona sa lijevkom između njih, na kojima se nalazila obrambena artiljerija. Južni dijelovi, na nižem terenu od sjevernih, su služili za smještaj vojnika i materijala.

Projekt tvrđave je napravio inženjer iz Genove fra Antonio Leni, a radove je organizirao i nadzirao njemački plemić u službi Venecije, zapovjednik obrane Šibenika, barun Christoph Martin von Degenfeld. Građani su kasnije, u čast svom spasitelju, umjesto po crkvici sv. Vida tvrđavu nazvali Barone. Sve ostale šibenske tvrđave svoja su imena baštinila od sakralnih objekata u blizini kojih su nastale, no u očima Šibenčana, Barun je u herojskoj priči o obrani postalo četvrtim svetcem i zaštitnikom grada.

Nakon što je prestala osmanska opasnost, tvrđava je loše održavana, te su originalni objekti s vremenom razrušeni ili su propali. Tvrđavu i dio okolnog područja početkom 20. stoljeća otkupio je grad Šibenik, te je na njoj izgrađen objekt koji je služio prvo kao meteorološka stanica, a potom kao ugostiteljski objekt, koji je kasnije prestao s radom. Okolna četvrt, više ili manje planski naseljavana od početka 20. stoljeća je nazvana Šubićevac, a naziv se proširio i na samu tvrđavu Barone. Šibenčanima je tvrđava u zadnjih nekoliko desetljeća služila kao izletište i vidikovac.

Nakon 370 godina suvremenim se jezikom prepričava zaboravljena priča o obrani grada. Oživjeli smo likove, zvukove i prizore jednog od najpresudnijih trenutaka u povijesti Šibenika. Zakoračite u proširenu stvarnost i doživite sedamnaestoljetnu bitku za Grad preko vaših pametnih uređaja ili AR naočala.