Tvrđava Fortica Španjola

Nad sjevernim, starim dijelom grada Hvara, na brdu visine oko stotinjak metara uzdiže se gradska tvrđava. Hvarani je tradicionalno zovu Fortica (od talijanski fortezza = utvrda), a od 16. st. i tvrđava Španjola.

Fortica s gradskim zidinama predstavljala je nekoć središnju obrambenu utvrda grada Hvara, stoljetnu zaštitnicu grada i luke. O tome najbolje svjedoči stari općinski grb Hvara na kojem je, pored nebeskog zaštitnika sv. Stjepana, Pape i mučenika, prikazana i tvrđava.

Danas, pak, tvrđava je simbol jedne iznimno značajne i burne povijesti ovog grada, a vrlo dobra sačuvanost, tlocrtna razvedenost, te izvrstan i slikovit položaj svrstavaju je u jednu od najljepših gradskih utvrda na području hrvatske obale.

Iako je njen izgled uglavnom oblikovan u 16. stoljeću, tom zlatnom stoljeću hvarskog graditeljstva, Fortica je mnogo drevniji i slojevitiji kulturno povijesni spomenik.

Temelji joj leže na prastarom obrambenom utvrđenju iz prve polovice prvog tisućljeća prije Krista, koje je štitilo ilirsko naselje na padini brda. Tijekom kasne antike tu se nalazila bizantska utvrda, izgrađena najvjerojatnije za vrijeme vladavine cara Justinijana u 6. st., a čiji se tragovi još mogu nazrijeti na dijelovima južne obzide.

Začetak današnje utvrde određen je pak godinom 1282. kad je mletačka vlada, pod kojom se hvarska općina tada nalazila, donijela naredbu o njenoj gradnji.

Tvrđava se gradila sporo i dugo, a sredstva za gradnju, te brojne preinake i popravke osiguravala je hvarska općina, često iz prihoda od prodaje soli.

Sredinom 16. stoljeća, točnije 1551. g., bila je uglavnom dovršena, o čemu svjedoče mletački državni grb, grbovi tadašnjih hvarskih načelnika i godina uklesana nad glavnim južnim vratima.

(Spominjemo da su tijekom 14. stoljeća na tvrđavi radili španjolski vojni inženjeri, što je možda bio povod da se tvrđava kasnije nazvala Španjola).

Tvrđava je bila veleban vojni i graditeljski sklop. Sastojala je od četiri kružne kule (bastiona), revelina, zidova sa zupčastim kruništem (koji se još uvijek naziru), puškarnica, zgrade u kojoj se čuvao barut, jedne velike i jedne manje cisterne za vodu, prostorija za posadu, zatvora, kapelice posvećene sv. Ivanu Krstitelju, te brojnih hodnika, a sve izvedeno u složenoj arhitektonskoj matrici, kakvu je diktirao vrlo nepravilan teren.

Posada se tijekom 16. st. sastojala od zapovjednika tvrđave (kaštelana) i 12 vojnika, od čega 4 topnika i jednog čuvara municije.

Ova netom dovršena tvrđava, spasila je gotovo sve Hvarane, koji su se srećom na vrijeme u nju bili sklonili, kad su 19. kolovoza 1571. g. Turci napali grad, opljačkali ga i zapalili.

Na nesreću, nekoliko godina kasnije, točnije 1. listopada 1579. godine, u 3 i 30 u noći, grom je udario u zgradu u kojoj se čuvao barut, što je izazvalo strahovitu eksploziju i teška oštećenja tvrđave, te novo razaranje grada podno tvrđave.

Idućih stoljeća tvrđava se i dalje nadograđivala i popravljala, pa je tako početkom 19. stoljeća, za vrijeme austrijske vladavine izgrađena nova, velika kasarna, a sredinom istog stoljeća prostrani magazin, te povišeni i ojačani grudobrani.

Kad je u drugoj polovici 19. stoljeća grad Hvar izgubio vojni značaj, tvrđava je ostala napuštena i zapuštena, tako da su mještani počeli vjerovati kako po noći po njoj “vile plešu kolo”.

Srećom, s novom turističkom vizijom Hvara, Fortica je 1971. g . obnovljena i adaptirana u ekskluzivan ugostiteljski objekt.

Moćna zaštitnica Hvara, s koje su nekoć grmjeli topovi, postala je tako utočište pjesme, zabave i sanjarenja.